Nozemoza je nametnička bolest odraslih medonosnih pčela (Apis mellifera). Uzrokuju je dvije poznate vrste mikrosporidija, Nosema apis i Nosema ceranae, koje u nepovoljnim životnim uvjetima stvaraju spore.
Učinak nozemoze na pčele manifestira se na način da radilice preuranjeno postaju sakupljačice, a zbog patoloških promjena na epitelnim stanicama srednjeg crijeva i poremećaja u procesima probave i metabolizma dolazi do neishranjenosti, te u konačnici preranog ugibanja.
Spore u probavni sustav ulaze zagađenom hranom i vodom, odnosno prilikom socijalne izmjene hrane s drugim pčelama. Najčešći izvor zaraze je voda iz nehigijenskih napajališta, saće uprljano izmetom bolesnih pčela, te zagađeni med. Nakon što spore Nosema sp. dospiju u srednje crijevo, zbog utjecaja različitih kemijskih podražaja dolazi do klijanja spora i vegetativni oblik penetrira u epitelne stanice srednjeg crijeva te tamo dolazi do njihovog umnažanja. Iz razorenih epitelnih stanica crijeva dio spora se s izmetom izlučuje iz organizma, a dio ostaje u lumenu crijeva gdje prelaze u vegetativni oblik i napadaju dosad zdrave epitelne stanice srednjeg crijeva. Posljedično pčela osjeća stalnu glad i uzima sve veće količine hrane koja se nakuplja u stražnjem crijevu u obliku slatkastog izmeta zagađenog sporama.
Nova Nosema ceranae je visoko patogena, a oboljela zajednica ne pokazuje vidljive znakove bolesti kao što su proljev ili ugibanje odraslih pčela, te nema sezonalnosti koju bismo koristili u dijagnostici. Patogeneza nije istražena.
Širenje uzročnika pospješuju prvenstveno grabež i loša pčelarska praksa, ali i iznenadne temperaturne promjene, slaba paša, uznemiravanje te učestalo seljenje košnica.
Na pojavu bolesti nepovoljno utječe i dugotrajna zimska nemogućnost pročistnog izleta, kao i medovi medljikovci koje su pčele unijele u košnicu u jesen, a pčelar ih nije uspio izvrcati na vrijeme.
Bolest se uočava u rano proljeće. Oko košnice, pa i u košnici uočava se veći broj uginulih pčela, zajednica slabi, a vrlo često ugiba i matica. Na okvirima, satonošama, na saću i oko košnice uočavamo izmet u obliku proljeva koji je izvor daljnje zaraze.